Prenosimo iz dnevnog tiska

Iako je Jaap de Hoop Scheffer bio dosta suzdržan kad je riječ o prognozama hoće li Hrvatska dobiti pozivnicu za NATO u Bukureštu, barem pred novinarima, gotovo je sigurno da će se to dogoditi.

Vjesnik
24. 01. 2008.
Zašto u NATO?
Hrvatska u granicama vojnog saveza - trajno jamstvo mira

Jurica Körbler

Iako je Jaap de Hoop Scheffer bio dosta suzdržan kad je riječ o prognozama hoće li Hrvatska dobiti pozivnicu za NATO u Bukureštu, barem pred novinarima, gotovo je sigurno da će se to dogoditi.

Hoćemo li u paketu s Makedonijom i Albanijom ili ne, i sada je otvoreno, ali i nevažno za Hrvatsku. Kruna reformi oružanih snaga time bi bila, bar za prvu fazu završena, ali pozivnica za NATO bi značila i priznanje Hrvatskoj za sve reforme koje je do sada poduzela, ne samo u vojnom sektoru. Hoće li pozivnica, pa onda ulazak u NATO ubrzati i hrvatske pregovore s Europskom unijom ostaje tek da se vidi, ali je činjenica da je većina zemalja prvo ušla u NATO i da su im tek tada bila otvorena vrata i Europske unije.

Bez sumnje, pozivnica za NATO je veliko priznanje za cjelokupnu demokratizaciju društva, ali prije svega i početak jednog posve drugog ciklusa u životu Hrvatske, jer poslije ulaska u NATO zaista će se mnoge stvari promijeniti. Prije svega, bit će trajno otklonjen bilo kakav strah od moguće agresije na Hrvatsku, jer će Hrvatska biti u okviru granica najjačeg vojnog saveza na svijetu.

NATO se isplati

I već sama ta činjenica, kad se zna što je Hrvatska nedavno prošla, nudi jamstvo da se ulazak u NATO isplati. To je možda i najjači argument koji mijenja sliku o NATO-u među hrvatskim građanima koji su neko vrijeme pokazivali i skepsu oko ulaska u taj vojni savez. Međutim, ta se predodžba polako mijenjala, prije svega nakon što su se odnosu u našem susjedstvu ponovo počeli komplicirati i pokazivati tendenciju da bi se mogli i drastičnije zaoštriti.

Osamostaljenje Kosova očito neće proći bez žestokih reakcija našeg istočnog susjedstva, a kao problem vući će se i u budućnosti. Naime, Srbi nikad neće priznati Kosovo kao državu, i bit će to sigurno jedan od faktora nestabilnosti na jugoistoku Europe. Uostalom, pitanje je i kako će funkcionirati nova država, kako će se prema Kosovu ponašati Albanija, što će se događati u Makedoniji.

Za hrvatsko okruženje ostaje i moguća nestabilnost u Bosni i Hercegovini i sve to regiju dovodi ponovo u stanje pripravnosti. Zasad nema govora da bi sve te nestabilnosti mogle dovesti do novih ratnih sukoba, koji bi se onda, možda, prelili i do hrvatskih granica. No, nestabilnost ostaje, i već sama ta činjenica stvara nelagodu. U trenutku kad Hrvatska postane članicom NATO-a, nikakve nelagode, barem kad je riječ o mogućim vojnim prijetnjama, više ne postoje. Vojni savez na hrvatskim granicama znači trajno jamstvo mira.

Efikasna vojska

Raspoloženje hrvatskih građana prema NATO-u počelo se mijenjati onog trenutka kad su se počeli i odvijati događaji koji su destabilizirali susjedstvo, prije svega u Republici Srpskoj i Srbiji. Do tada je često postojala kriva percepcija o NATO-u, daje riječ o vojnom savezu koji je isključivo angažiran u Afganistanu i Iraku, i da bi ulazak u NATO značio i odlazak velikog "broja hrvatskih vojnika na ta područja. To naravno nije točno, i sam ulazak u NATO ne znači i automatizam većeg angažmana u vojnim operacijama u svijetu. Ionako su hrvatski vojnici već i sada angažirani u mnogim vojnim misijama i pokazali su se vrlo uspješni. Komplimenti za angažman hrvatskih vojnika u Afganistanu stigli su u nekoliko navrata od NATO-a, ali i od mnogih svjetskih dužnosnika. Hrvatska je naime došla do faze da je od zemlje koja je još nedavno koristila UN-ove misije kako bi se na njenom teritoriju uspostavio mir, sada u stanju poslati i svoje vojne stručnjake u druge zemlje u koji ma treba isto postići to isto. To je velika promjena, koja je uostalom i dovela Hrvatsku i do nestalnog članstva u Vijeću sigurnosti. No, to je i potvrda da je uspješno provedena reforma oružanih snaga, i da su hrvatski vojnici i časnici danas sposobni izvršavati i sofisticirane vojne zadatke koji se pred njih postavljaju. Reforma oružanih snaga počela je još u Račanovo vrijeme, a u prošle četiri godine postignuti su zadovoljavajući rezultati. Bez toga, uostalom, ne bi bilo ništa ni od članstva u NATO-u.

Nema straha od NATO-a

Za sve one koji će i dalje biti u profesionalnom sastavu vojske nema straha da će se mnogo toga promijeniti ulaskom u NATO. Naime, hrvatski vojnici će ići u vojne misije kao i do sada, a sistem osposobljavanja bit će i dalje po NATO-ovim standardima koji se već i sad primjenjuju. Sve to, za Hrvatsku, bit će i jeftinije. Već sama činjenica da će se smanjiti broj vojnika za zemlju znači uštedu velikih sredstava, a taj trend će se nastaviti. S druge strane, ići će se u nabavku svega najmodernijeg što treba današnjoj vojsci, ali i tu će biti moguće uštede zbog toga što sve ono što nemaju hrvatske vojne snage, mogu nadomjestiti potencijali NATO-a.

Straha od NATO nema. Niti će vojni savez od Hrvatske nešto posebno tražiti, što bi ugrozilo samu zemlju ili stvaralo nelagodu kod građana. Vojne baze NATO-a već postoje u susjednim zemljama i one i do sada nisu predstavljale nikakav problem za Hrvatsku, a tako će biti i ubuduće. Članstvo u NATO-u prije svega donosi sigurnost, a ona je nemjerljiva u svijetu u kojem živimo. NATO će se ubuduće morati mijenjati zbog izazova globalne sigurnosti, a Hrvatska će ulaskom u vojni savez sigurno sudjelovati i u tom procesu, koji je važan i za NATO, ali i za cijelu regiju u kojoj živimo.

Vijesti