Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata

Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata donesen je 21. studenoga 2009. godine Zaključkom Vlade Republike Hrvatske, a sukladno mjerama planiranim u Akcijskom planu uz Strategiju suzbijanja korupcije i obvezama koje proizlaze iz ciljeva Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva od 2006. do 2011. godine te pripadajućeg Operativnog  plana.

 

Kodeksom se  utvrđuju opća načela, standardi i mjere za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata državnih tijela, kojima se uređuju pitanja i zauzimaju stavovi od interesa za opću dobrobit.
Osnovni je cilj Kodeksa olakšati interakciju s građanima i predstavnicima zainteresirane javnosti u demokratskom procesu te potaknuti aktivnije sudjelovanje građana u javnome životu.

Zainteresirana javnost, u smislu Kodeksa, su: građani, organizacije civilnoga društva (neformalne građanske skupine ili inicijative, udruge, sindikati, udruge poslodavaca), predstavnici akademske zajednice, komore, javne ustanove i druge pravne osobe koje obavljaju javnu službu ili na koje može utjecati zakon, drugi propis ili akt koji se donosi, odnosno koje će biti uključene u njegovu provedbu.

Sudjelovanje zainteresirane javnosti, prema Kodeksu, obuhvaća četiri stupnja:

  1. Informiranje – podrazumijeva pristup informacijama i smatra se niskim stupnjem sudjelovanja koji se obično sastoji od jednosmjernog pružanja informacija od strane tijela javne vlasti, bez traženja ili očekivanja interakcije ili bez uključivanja zainteresiranih javnosti. Na taj se način olakšava razumijevanje problema, alternativa ili rješenje.
  2. Savjetovanje – podrazumijeva traženje mišljenja zainteresiranih javnosti o određenoj temi te traženje komentara, stajališta i povratnih informacija.
  3. Uključivanje – predstavlja dvostranu komunikaciju izgrađenu na uzajamnim interesima i zajedničkim ciljevima kako bi se osigurala kontinuirana razmjena stajališta. Predstavlja uključivanje stručnjaka iz reda predstavnika zainteresirane javnosti u postupak izrade nacrta nekog zakona. Sastoji se od javnih rasprava do specijaliziranih sastanaka predstavnika javne vlasti i predstavnika zainteresiranih javnosti.
  4. Partnerstvo –  podrazumijeva zajedničku odgovornost za svaki stupanj procesa političkog odlučivanja. To je najviši oblik sudjelovanja u kojoj se predstavnici javne vlasti i predstavnici zainteresiranih javnosti sastaju radi uske suradnje, no ostaje zajamčena neovisnost predstavnika civilnog društva uz proaktivno djelovanje te kritičko promišljanje i djelovanje.

Smjernice za primjenu Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa  i akata daju detaljne upute za primjenu Kodeksa.