- Objavljeno: 06.09.2023.
Komemoracija, posljednji ispraćaj i knjiga žalosti za generala Antona Tusa
Komemoracija i posljednji ispraćaj održat će se u četvrtak 7. rujna a Knjiga žalosti otvorena je od srijede 6. rujna u MORH-u
Povodom smrti umirovljenog stožernog generala Antona Tusa, prvog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, u srijedu 6. rujna 2023. od 9 sati otvorena je Knjiga žalosti u Ministarstvu obrane, Trg kralja Petra Krešimira IV u Zagrebu.
Komemoracija za generala Tusa, održat će se u četvrtak 7. rujna 2023. godine u Domu HV-a “Zvonimir” s početkom u 11 sati, a posljednji ispraćaj održat će se također u četvrtak 7. rujna 2023. godine na Gradskom groblju Mirogoj u Zagrebu u 15 sati.
General Anton Tus rođen je 22. studenoga 1931. u Bribiru, Općina Vinodolska.
Studirao je pravo na zagrebačkom i beogradskom fakultetu. Sudionik je NOR-a 1944. – 1945. godine. U profesionalnoj karijeri, od 1950. do 1991. godine obavljao je dužnosti pilota lovca, nastavnika letenja, zapovjednika: eskadrile, puka, divizije, korpusa i zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (1985.-1991.).
Zbog protivljenja ratnim planovima JNA Ukazom Predsjedništva SFRJ 8. svibnja 1991. razriješen je dužnosti zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.
Zbog napuštanja JNA i preuzimanja dužnosti u Hrvatskoj vojsci, Vrhovni vojni sud u Beogradu osudio ga je u listopadu 1991. i oduzeo mu čin general-pukovnika JNA.
S početkom agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku, u kolovozu 1991. dragovoljno se stavlja na raspolaganje za obranu Republike Hrvatske i od 2. do 20. rujna u zapovjedništvu ZNG i neposrednom kontaktu s Predsjednikom.
Odlukom predsjednika Republike Hrvatske 21. rujna 1991. postavljen je na dužnost načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske na kojoj se nalazi do 22. studenog 1992., kada, Odlukom Predsjednika, odlazi na dužnost Glavnog vojnog savjetnika predsjednika Republike Hrvatske.
Na toj se dužnosti nalazi do 1. travnja 1996. kada, na svoj zahtjev, odlazi u mirovinu.
Od 12. veljače 2001. do 1. listopada 2005. veleposlanik je i šef Misije Republike Hrvatske pri NATO.
Na dužnosti načelnika GSHV neposredni je sudionik razvoja Hrvatske vojske te planiranja, provođenja i zapovijedanja obrambenim i napadnim operacijama u prve dvije godine Domovinskog rata.
Na dužnosti Glavnog vojnog savjetnika predsjednika RH bavio se pitanjima strateškog razvoja Hrvatske vojske, odnosima Republike Hrvatske i NATOsaveza i Republike Hrvatske i OESS, međunarodnom vojnom suradnjom te planiranjem i praćenjem završnih operacija HV-a.
Na dužnosti veleposlanika RH pri NATO bavio se uspostavom Misije RH, podizanjem ugleda RH i HV te istine o Domovinskom ratu, ulaska RH u NATO (ulazak u intenzivirani dijalog u svibnju 2001. te ulazak u MAP proces u svibnju 2002.).
Poseban doprinos dao je u postizanju da Republika Hrvatska razvija kompletne Oružane snage i sama obavlja mirnodopske zadaće.
Za osobni doprinos u obrani RH i Domovinskom ratu te iskazanom hrabrosti dodijeljena su mu od Predsjednika RH najviša odličja: Velered kralja Petra Krešimira IV s lentom i Danicom, Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Red kneza Branimira s ogrlicom, Red kneza Domagoja, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Jelačića, Red hrvatskog trolista, Spomenica Domovinskog rata, Spomenica domovinske zahvalnosti te medalja Bljesak i Oluja.
Nositelj je više domaćih i stranih medalja, ordena i Diplome Međunarodne federacije aeronautike.
Objava Komemoracija, posljednji ispraćaj i knjiga žalosti za generala Antona Tusa pojavila se prvi puta na MORH.